Knjiga Sjenki

Magična i ljekovita svojstva: Valeriana (Valeriana officinalis), Cimet (Cinnamomum zeylanicum), Damiana (Turnera aphrodisiaca), Bosiljak (Ocimum basilicum), Perunika (Iris germanica), Kadulja (Salvia officinalis), Imela (Viscum album), Pelin (Artemisia absinthium), Anđeoski korjen (Angelica silvestris),

Članak: “Magične i ljekovite biljke”

Članak: “Čarolije iz kuhinje”

Magične i ljekovite biljke

Skoro svi narodi svijeta u svojoj povijesti, imali su osobe koje su poznavale ljekovita i magična svojstva bilja. Drevni fitoterapeuti, preteće današnjih ljekara ostali su zapamčeni po svojim melemima i čajevima. Na području Balkana postojao je običaj da svako selo ima svog travara koji je tajne zanata izučio od svojih roditelja, a tajna bi se receptura ljubomorno čuvala unutar obitelji. Kad pripravak ne bi bio dovoljno djelotvoran često bi se pomoć tražila od onih koji su pored vještine spravljanja lijekova poznavali i magična svojstva bilja. Kad se radilo o vješticama pogreška tu nije bila dozvoljena, pa su recepti kroz godine bili usavršeni do krajnosti.

Bilje se u magiji prvotno primjenjuje od strane sjeverno američkih indijanskih plemena, prije dolaska civiliziranih ljudi starog svijeta. Indijanska plemena su vjerovala da svaka stvar u prirodi (životinje, biljke, stijene) posjeduju duh. Taj se ogranak kasnije proziva šamanizam i smatra se najranijim oblikom ljudske religije na Zemlji, a njegov temelj proizlazi iz animizma. Nadalje iz tog se smjera kasnije razvijaju mnogobrojne grane magije koje slave spoj duha i sveg zemaljskog na Zemlji, a Zemlja se u njima uzima kao temeljno božanstvo. U njima se slavi život, duh i energija Zemlje i rađa se pojam elementalne magije. Ti ogranci magije koriste spoj duha i zemlje i taj spoj nazivaju božanstvom – „Velikom Majkom Zemljom“ ili „Gaia-om“. Sve neo-paganske tradicije vračaju se iskonskom obliku, prirodnoj spiritualnosti, slavljenju Zemlje. U njihovim je ritualima primjena bilja redovno zastupljena. Primjena bilja dakle u modernoj i u staroj iskonskoj magiji nije samo umijeće korištenja i poznavanja bilja, već i doktrina i sredstvo koje se koristi kao poveznica između fizičkog i spiritualnog svijeta i energija.

Svaka biljka osim ljekovitih (u nekim slučajevima toksičnih), svojstava sadrži jedinstvenu energiju i svojstva koja se u današnjim ritualima redovno koriste pojedinačno ili kao spoj više biljaka za prizivanje ili pak poništavanje željenih energija.

Biljke se koriste u magiji iz razloga što svaka biljka ima svoju vibraciju, svojstvo i energiju. Biljke kao i ljudi imaju spol, planet koji njima vlada, magični element koji je u njima zastupan, i često su svete i posvećene nekom božanstvu.

Incens – spaljivanje bilja za vrijeme rituala koje rezultira pojavom dima i mirisa koji pročišćavaju prostor, privlače ili poništavaju energije i sile.
Ritualna kupka – određene i točno namijenjene biljke stavljaju se u kupku kao priprema i čišćenje tijela za izvođenje određenih magijskih rituala.
Ulja – u nekim ritualima koriste se eterična ulja, obično se koriste za premazivanje svijeća ili posvetu predmeta
Magične vreće – komad platna ili svile u odgovarajućoj boji ispuni se s odgovarajučim vrstama bilja. Vreća se veže i nosi sa sobom, u autu ili kući ovisno o namjeni, ili čaroliji koja se izvodi ili se spali.

Čajevi – u obliku čajeva da bi se izliječila neka bolest, ili postiglo stanje transa

Pages: 1 2 3 4 5