Knjiga Sjenki

SMRT I ODLAZAK

• PRVI SLUČAJ

S. (subjekt): O, moj Bože! Nisam valjda stvarno mrtav – jesam li? Mislim, tijelo mi je mrtvo – vidim ga pred sobom – ali ja lebdim…..mogu pogledati dolje i vidjeti kako mi tijelo leži na bolničkom krevetu. Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam. Želim viknuti hej, nisam stvarno mrtav! Ovo je tako nevjerojatno…..Sestre navlače pokrivač preko moje glave…ljudi koje poznajem plaču. Trebao bih biti mrtav, ali još sam živ! To je čudno, jer tijelo mi je apsolutno mrtvo dok se ja krećem iznad njega. Živ sam!

Riječi su to čovjeka koji je u dubokoj hipnozi ponovno proživio iskustvo smrti. Izgovarao ih je brzo i uzbuđeno, glasom punim strahopoštovanja, dok je gledao i osjećao kako je to biti duh koji se tek odvojio od fizičkog tijela.

Zatim sam ga pripremio za skok unatrag kroz magle vremena vizualnom upotrebom štita. Kad smo dovršili ovaj važan korak mentalnog uvjetovanja, premjestio sam ga kroz imaginarni vremenski tunel u njegov prošli život na Zemlji. Bio je to kratak život, jer je naglo umro od epidemije gripe godine 1918.

S: Pa…dižem se sve više….još lebdim…opet gledam svoje tijelo. Kao da gledam film, samo što sam i ja u njemu! Liječnik tješi moju ženu i kćer. Moja žena jeca (klijent se od neugode migolji u naslonjaču). Pokušavam posegnuti u njen um…kako bih joj rekao da je sa mnom sve u redu. Toliko je shrvana da se ne mogu probiti do nje. Želim da zna da su moje patnje gotove…..oslobodio sam se svog tijela….ne trebam ga više…..želim da zna da ću je čekati. Želim da zna to….ali ona…ne sluša me. O, sada krećem dalje….

I tako vođen nizom naredbi, moj klijent započinje s procesom kretanja kroz duhovni svijet. To je put kojim su mnogi prošli u sigurnosti mojeg ureda.

Imamo mnogo dokumentacije, uključujući opservacije medicinskog osoblja, koja opisuje izvantjelesna iskustva bliske smrti ljudi teško povrijeđenih u nesrećama. Te su ljude smatrali klinički mrtvima prije no što su ih napori medicinskog osoblja vratili s druge strane. Duše su sposobne napustiti tijela – domaćine i vratiti se u njih, osobito u situacijama opasnim po život, kad tijelo umire. Ljudi opisuju kako su lebdjeli nad svojim tijelima, osobito u bolnicama, i gledali kako liječnici na njima provode procedure oživljavanja. S vremenom, ta sjećanja izblijede nakon što se ljudi vrate u život.

Svi ti ljudi izvijestili su o euforičnom osjećaju slobode i svjetlosti koji ih je okruživao. Neki od mojih klijenata vidjeli su kako ih u trenutku smrti potpuno okružuje jarka bjelina, dok su drugi vidjeli svjetlost malo dalje, iza područja mračnijeg prostora kroz kojeg ih je nešto vuklo. To se često opisuje kao efekt tunela i dobro je poznato široj javnosti.

• DRUGI SLUČAJ

Dr.N: Je li vam strijela zadala jaku bol?

S: Da…vrh mi je pokidao grlo…Umirem (klijent počne šaptati, uhvativši se rukama za grlo.) Gušim se…krv teče…Will (suprug) me drži….bol….strašno….sada izlazim…ionako je gotovo.

Napomena: Duše često napuštaju ljudska tijela nekoliko trenutaka prije same smrti kad tijela osjećaju veliku bol. Tko ih može kriviti? Ipak, ostaju u blizini umirućeg tijela. Nakon što sam primijenio tehnike za smirivanje, podigao sam ovog klijenta iz podsvjesne do nadsvjesne razine kako bismo prešli na duhovna sjećanja.

Dr.N: U redu, Sally, prihvatila si da su te ubili ti Indijanci. Hoćeš li mi, molim te, opisati točan osjećaj koji si proživjela u trenutku smrti?

S: Kao da me….nekakva sila…gura iz tijela.

Dr.N: Gura te? Kamo?

S:Izbočena sam kroz vrh glave.

Dr.N: A što je izgurano?

S: Pa –ja!

Dr.N: Opiši mi što znači „ja“. Kako ta stvar koja si ti izgleda dok izlazi kroz glavu?

S: (stanka) Poput….svjetlosne točke….zrači…

Dr.N: Kako zračiš svjetlost?

S: Iz…svoje energije. Izgledam nekako prozirno bijelo….moja duša….

Dr.N: I ostaje li to energetsko svjetlo isto nakon što si napustila tijelo?

S: (stanka) Čini mi se da je malo naraslo….dok se krećem uokolo.

Dr.N: Ako se tvoja svjetlost širi, kako sada izgledaš?
S: Maglovita….nit….visi…

Dr.N: A kakav je zapravo za tebe osjećaj izlaska iz tijela?

S: Pa, kao da sam skinula kožu…ogulila bananu. Jednostavno sam u jednom zamahu izgubila tijelo!

Dr.N: Je li osjećaj neugodan?

S: O, ne! Sjajno je osjećati se tako slobodno, bez boli, ali…ja sam….dezorijentirana…nisam očekivala da ću umrijeti…(tuga ulazi u glas mojeg klijenta)

Dr.N: Razumijem Sally. U ovom trenutku, kao duša osjećaš se pomalo izgubljeno. To je normalno u situaciji kroz koju si upravo prošla. Slušaj i odgovaraj na moja pitanja. Kažeš da si plutala. Možeš li se slobodno kretati odmah nakon smrti?

S: Čudno je…kao da visim u zraku koji nije zrak…nema granica….nema gravitacije…..nemam težinu.

Dr.N: Misliš, čini ti se kao da si u vakumu?

S: Da…ništa oko mene nije čvrsto. Nema prepreka u koje bih se mogla zabiti….plutam….

Dr.N: Možeš li kontrolirati svoje kretanje – kamo ideš?

S: Da….mogu donekle….ali osjećam….povlačenje…u jarku bjelinu….tako je sjajna!

Dr.N: Je li intenzitet bjeline svugdje isti?

S: Sjajniji je…dalje od mene…malo je tamnije bijelo…sivo…u smjeru mojeg tijela…(počinje plakati) oh, moje jadno tijelo…Još nisam spremna za odlazak. (klijent se uvlači u naslonjač, kao da se opire nečemu).

Dr.N: Sve je u redu, Sally, ja sam s tobom. Želim da se opustiš i kažeš mi vuče li te još uvijek sila koja te povukla kroz glavu u trenutku smrti i možeš li je zaustaviti?

S: Kad sam se oslobodila tijela, osjećaj povlačenja ublažio se. Sada, osjećam kako me nešto blago tjera…odvlači me od tijela….još ne želim otići….ali nešto želi da uskoro pođem….

Dr.N: Razumijem, Sally, ali pretpostavljam da si saznala da donekle imaš kontrolu. Kako bi opisala to što te odvlači?

S: Nekakva magnetična sila….ali…želim ostati još malo….

Dr.N: Može li tvoja duša odolijevati tom osjećaju vučenja onoliko dugo koliko želiš?

S: (nastaje duga stanka, jer čini se da klijent vodi nutarnju raspravu sa samim sobom u prošlom životu koji je živio kao Sally). Da, mogla bih kad bih stvarno htjela ostati. (Klijent počinje plakati). O, strašno je što su ti divljaci učinili mojem tijelu. Moja lijepa plava haljina cijela je umrljana krvlju….moj suprug Will pokušava me držati i još se s našim prijateljima bori protiv Kiowa.

Dr.N: Sally, što tvoj suprug radi neposredno nakon napada?

S: O, dobro…nije povrijeđen….ali (tužno)drži moje tijelo…plače nada mnom….ne može učiniti ništa više za mene, ali čini se da to još ne shvaća. Hladna sam, ali on mi drži lice u rukama….ljubi me.

Dr.N: A što ti radiš u ovom trenutku?

S: Nalazim se iznad Willove glave. Pokušavam ga utješiti. Želim da osjeti kako moja ljubav nije nestala….želim da zna da me nije izgubio zauvijek i da ćemo se opet vidjeti.

Dr.N: Prolaze li tvoje poruke?

S: Toliko je boli, ali on…osjeća moju bit…znam to. Naši prijatelji su oko njega…i napokon nas razdvajaju….žele posložiti kola i krenuti dalje.

Dr.N: Što se sada događa s vašom dušom?

S: Još se uvijek opirem tom osjećaju vučenja…želim ostati.

Dr.N: Zašto?

S: Pa, znam da sam mrtva…ali još nisam spremna napustiti Willa i ….želim vidjeti kako me pokapaju.

Dr.N: Vidiš li ili osjećaš neki drugi entitet u svojoj blizini u ovom trenutku?

S: Oni su u blizini…uskoro ću ih vidjeti….osjećam njihovu ljubav dok želim da Will osjeti moju…čekaju dok ne budem spremna.

Dr.N: U redu Sally, sad ćemo se opet pokrenuti unaprijed u relativnom vremenu. Vidiš li kako tvoji prijatelji iz karavane polažu tvoje tijelo u grob?

S: Da, pokopali su me. Vrijeme je da pođem….sad dolaze po mene….krećem se….prema sjajnijem svjetlu…
……………………………………………….

Pages: 1 2 3 4 5