Knjiga Sjenki

„Dovoljno je da posjedujete svega nekoliko ključeva, malo upornosti i ako vam se sudbina nasmiješi i otvore prava vrata, evo znanja koje se sakupljalo tisućama godina.”

Knjiga Sjenki nastala je s namjerom da objasni zablude vezane uz još uvijek kontraverznu temu vještičarstva, te da ovo umijeće prikaže u pravom svijetlu. Njegova je slika vrlo iskrivljena.

Mnogi okultisti i mnogi autori u svojim djelima pokušavaju dokazati povijesne korijene određenog sistema, pa zahvaljujući njima danas mnogi sistemi stoje na čvrstom tlu. Zato je i nama ovdje bitna povijest vještičjeg umijeća.

Dakle, što je vještičarstvo? Vještičarstvo je složen magijski sistem, nije religija, ni kult, niti je ikad imalo namjeru da se na taj način širi. Uglavnom se vještičarstvo prakticira samostalno, ili u rjeđem slučaju po obiteljskoj grani.

Ugrubo, vještičarstvo možemo podijeliti na dvije grupe. Tako jednu grupu čini Wicca, a drugu Tradicionalno vještičarstvo. Podjela je međutim mnogo složenija, i ona ne znači da je jedan pravac kvalitetniji od drugog, no trenutno nam pomaže da napravimo osnovnu razliku među njima.

Wicca je vještičarstvo novijeg datuma, nastalo 50-ih godina, no korijene vuče iz tradicionalnog. Wicca za razliku od tradicionalnog ima i mnoge dodatke poput ceremonijalne, ritualne magije, kabale, poganskih misterija, istočnjačke filozofije i sl. Wicca je doživjela potpunu simbiozu sa ceremonijalnom magijom i kabalom, što u njezinoj povijesti – u povijesti vještičarstva nije bio slučaj.

Riječ wicca dolazi iz Anglo-Saxonske riječi wicce (wise) – podčiniti, oblikovati, imati mudrost, a sam je naziv poznat još pod nazivom «Umijeće mudrih».

Vika je moderna tradicija, neo-poganska rekonstrukcija drevnog vještičarstva, te je bazirana na starim zemno orijentiranim pretkršćanskim religijama Europe, antičkih poganskih kultura poput Grčke i Rima.

Tvorac wicce je Britanac Dr. Gerald Brusseau Gardner (1884-1964), koji se zanimao za razne sisteme, što je jedan od razloga izmiješanosti raznih elemenata unutar wicce. Pretpostavlja se da je wicca počela biti formirana 1920., no sa sigurnošću možemo je promatrati od 1954. objavom Gardnerove knjige: “Witchcraft Today”. Sistem wiccanskih vjerovanja i način života baziran je na rekonstrukciji pred-kršćanskih tradicija osnovanim u Irskoj, Škotskoj i Welsu, koje još i danas djeluju u svom originalnom tradicionalnom obliku.

Tradicionalno vještičarstvo više ili manje, uspjelo je preživjeti u svom izvornom obliku uz manje prilagodbe. Zadržalo je čistoću, originalnost i stare povijesne korijene. Tradicionalno nema nikakve dodatke, ne koristi svijeće, ritualne noževe, odore, ne koristi astrologiju, ni tabele korespondencije. Naime ljudi u davnoj prošlosti nisu imali pristup mnogim stvarima, koristili su stvari koje su im bile dostupne, najčešće bilje, ognjište i suđe. Također bili su nepismeni, pa se cijela praksa svodila na predaju.

Vještičji korijeni vode podrijetlo iz šamanizma. Dokaz za to je osnova koja se koristi – ritualni trans i kontrola duhova, (duhova prirode ili pak entiteta). Za razliku od vještičarstva, šamanizam nije poznavao božanstva, ona dolaze znatno kasnije, a sa njima javlja se paganizam. Izvorno, najčešće se obožava boginja Mjeseca, Velika Majka i rogati bog – Cernnunos.

Iako postoje mnogi dokazi koji prate korijene vještičarstva čak od paleolitika, ono se u potpunosti formira tek u srednjem vijeku, na južnom području Francuske.