Knjiga Sjenki

U davnoj prošlosti prije 25 000 godina paleolitski ljudi i preživljavanje ovisilo je o lovu. Lovom se nabavljala hrana, koža za odjeću i sklonište, kosti za alate i oružje. U to vrijeme ljudi su vjerovali u mnogo bogova. Priroda je bila nadmoćna, temelj svega. Iz strahopoštovanja prema vremenskim uvjetima, olujama i zimi, ljudi su im počeli prepisivati duh i s vremenom taj bi se duh počeo štovati što se naziva animizmom.

Dakle Bog je upravljao olujama, vjetrom, nebom, vodama. Bog je upravljao najvažnijim – lovom. Kako je većina životinja imala rogove ljudi su tog boga prikazivali kao rogatog boga lova. Tada se magija prvi puta počinje miješati sa prvim oblicima religije. Najraniji oblik magije bio je suosjećajni oblik – suosjećajna magija. U njoj se vjerovalo da ceremonijalno izvedene radnje (npr. slikovito ubijanje bizona) rezultiraju stvarnim ubijanjem životinje.

Religio-magijski obred nastao je kada je jedan od spiljskih ljudi na sebe nabacio kožu i glumio Boga lova. Još uvijek postoje spiljske slike i modeli glinenih životinja isprebodenih kopljima koji su predstavljali ubijanje plijena. Ovaj oblik suosjećajne magije zadržao se relativno dugo kroz vrijeme – zadržao se u nekim indijanskim plemenima (Mandan Indijanaca).

Uz Boga lova postojala je i Božica. Da bi bilo dovoljno životinja za lov one su morale biti plodne. Da bi se pleme nastavilo i žene su morale biti plodne (u to vrijeme smrtnost je bila vrlo velika). Ponovo se javlja suosjećajna magija, i danas se pronalaze mnoge glinene skulpture Božice plodnosti – Venere. Ljudi su bili zaokupljeni aspektom plodnosti. Žena je bila nositeljica života, a Božica njezina predstavnica – opskrbljivačica, tješiteljica, majka prirode i majka zemlje. Sa razvojem poljoprivrede Božica postaje zaštitnica usjeva što dovodi do podjele godine na dva dijela. Ljeti se uzgaja hrana i prevladava Božica, zimi se bavi lovom, pa prevladava Bog lova. Kako su se razvijali ljudi tako se razvijala i religija, a ljudi su šireći se Europom bogove ponijeli sa sobom, što rezultira davanjem različitih imena istim. Tako se na jugu Engleske štuje Cernunnos – Rogati Bog, dok je u drugim dijelovima poznat kao Cerne ili pak Herne. Hrana se počinje spremati za zimu i lov više nema značajnu ulogu, pa se na Boga počinje gledati kao na Boga prirode općenito – Boga smrti i onog što dolazi nakon smrti, dok Božica nosi domenu plodnosti i ponovnog rođenja. Sa razvojem obreda javlja se potreba za „svećenstvom”, pa se oni mudriji i sposobniji nazivaju vješci – mudraci. Ne samo da su bili mudri i poznavali vjerske obrede već su morali imati znanje o uporabi bilja, magiji i proricanju. Morali su biti liječnik, odvjetnik, čarobnjak i svećenik. Bili su posrednici između ljudi i bogova. Umijeće je postupno evoluiralo tijekom tisuća godina dok se kršćanstvo pojavljuje odjednom te zemlje bivaju klasificirane kao kršćanske dok su uglavnom samo vladari prihvatili novu religiju (često površno). Stara religija je bila postojana tijekom prvih nekoliko tisuća godina pojave kršćanstva. Papa Grgur Veliki pokušao je istisnuti staru religiju gradeći kršćanske crkve na mjestima starih hramova. Iako je u velikoj mjeri bio uspješan tadašnji majstori uspjeli su u nove zgradnje uklopiti stare bogove, pa tako i danas postoji velik broj tih figura. Božica poznata pod imenom „Shiela-na-gigs“, a Bog je prikazan sa rogatom glavom okruženom lišćem poznat kao „Jack od zelenila ili Robin od šume“. Postojala su i druga određena usvojenja iz starih religija. Ideja Trojstva preuzeta je iz starog egipatskog trojstva – Oziris, Izida i Horius postali su Bog, Marija i Isus. Datum Isusova rođenja također je posuđen iz mitraizma. U tim ranim danima kršćanstvo i stara religija predstavljali su suparništvo, pa su drevni bogovi prozvani demonima i đavlima da bi zaplašili ljude.

Preskočit ću razdoblje progona vještica i doba kada je vladala inkvizicija. Postoji mnoštvo izvora koji govore o tom mučnom razdoblju za koje su ionako svi masom čuli.